Ostaci gradina i gomila te nalazi iz antičkog doba, pokazuju nam da je otok Čiovo, na čijem se zapadnom dijelu nalazi današnja Općina Okrug, bio naseljen već u prapovijesti.
Za Rimskog carstva služio je za smještaj izgnanika, a od 5. stoljeća postaje i sklonište eremita i pustinjaka. Izuzmemo li pobožne pustinjake koji su živjeli uz pitoreskne crkvice koje je moguće vidjeti i dan danas, u dugom razdoblju ranog srednjeg vijeka otok nije bio naseljen.
Prilike se mijenjaju 1451. godine, kada zbog sve češćih turskih provala, mletačka vlast pod čijom je vlašću Trogir bio još od 1420., dopušta doseljavanje stanovnika dalmatinskoga kopna na susjedne otoke.
IMAJU ISTOG ZAŠTITNIKA.
Nastanak mjesta Okrug povjesničari smještaju negdje na sam početak 15. stoljeća, a vežu ga uz crkvu sv. Tudora uz koju se nalazi staro seosko groblje.
Sv. Teodor, u narodu preimenovan u Sv. Tudor, dan danas se slavi kao zaštitnik Općine Okrug, kojem vjernici pripisuju iscjeliteljske moći.
Zanimljivo je da Okrug svog gradskog patrona dijeli ni više ni manje nego s
'kraljicom Jadrana - Venecijom'
jer je Sv. Teodor za istog bio izabran prije Sv. Marka, te se kao drugi zaštitnik „grada mostova“ slavi i dan danas.
Slikovite crkvice, koje su i u novije vrijeme dostupne za razgled, te plemićki ljetnikovci, ostavili su trag na okruškoj povijesti.
Ljetnikovac obitelji Andreis u uvali Toč iz 1655. g. jedan je od poznatijih, a prema ljetnikovcu braće Racettini sagrađenom u uvali Pantera, sama je uvala dobila naziv Racetinovac.
Za Okrug su, baš kao i za otok Čiovo, naročito značajna dva otočića - Kraljevac i Sv. Eufemija.
Upravo na Kraljevcu se najvjerojatnije sklonio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. bježeći pred Tatarima 1242.g., zahvaljujući čemu je, prema usmenoj predaji, ovaj otočić i dobio ime.
I dok je Kraljevac sačuvao život jednog vladara, otočić Sv. Eufemija, u narodu poznat kao Umija, čuva ostatke kasnoantičke ranosrednjovjekovne crkvice sv. Eufemije uz koju se nalazio sklop gospodarskih zgrada trogirskih benediktinaca.
Iako pripada mjestu Žedno, valja spomenuti i crkvu Sv. Mavra, po kojoj je jedna od najljepših i najznačajnijih okruških uvala, Movarčica, dobila ime.
Stari su ga Rimljani nazivali BUA, no zbog nedostataka čvrste znanstvene podloge, te materijalnih dokaza, oko nastanka imena otoka Čiova još se uvijek lome koplja, a znalci su u velikoj neodumici.
No, izdvojilo se nekoliko prominentnih teorija, od kojih najvjerojatnije zvuči ona istaknutog lingvista Skoka, koji tvrdi da je ovaj toponim nastao od posvojnog pridjeva od imena Vučina, koji je bio trogirski knez, a u svom posjedu je imao župu Drid na Čiovu.
Naime, iako u srednjovjekovnim dokumentima pisanim latinskim jezikom za Čiovo nalazimo samo stare nazive poput BUA, BOA, BOVA, prihvaćene od Rimljana, a kasnije i od Talijana, lingvist objašnjava da se isti kod Hrvata nisu ukorijenili, jer ih jednostavno nisu imali od koga čuti – naime, Čiovo je bilo nenastanjeno sve do provala Turaka, pa kada su Hrvati u doba turskih osvajanja ipak naselili otok nisu imali od koga čuti za njegovo staro ime.
Prema usmenoj predaji, postoji i verzija po kojoj je ime otoka nastalo od upitne rečenice „Čije je ovo?“, često ponavljane zbog toga što je u 14. stoljeću otok bio podijeljen između Splita i Trogira, pa se ova rečenica nerijetko mogla čuti pri utvrđivanju granica.
No, kako bi se uvjerili u pouzdanost ove teorije, jezikoslovci upućuju na potrebu da se ona dodatno istraži i da se prikupi još relevantnih podataka.
Za razliku od zagonetnog porijekla imena Čiova, kod etimologije imena samog Okruga su stvari jasnije. Akademik Šimunović ističe da se da se ime Okruk spominje već 1228. g. (terram de cruco ecclesiae sancti Mauri), te da je ovaj podatak vjerojatno odredio ime mjesta. Odbacuje teoriju J. Roglića iznesenu u Hrvatskoj enciklopediji da je Okruk dobio ime po isturenom rtu na zapadnom dijelu Čiova i navodi da da je u osnovi ovoga imena krug sa značenjem "gomila, kamen, greben".
Zahvaljujući netočnom izgovoru završnog fonema od strane stanovništva, ime je dobilo oblik kakav poznajemo danas. Postoji i zanimljiva teorija u pučkoj etimologiji, koja nastanak imena pripisuje pozdravljanju kapelice Sv. Križa na samom ulazu u mjesto (O, crux!) od strane mještana, no za nju također nedostaje dokaza. Međutim, prilično je transparentno porijeklo imena prelijepe uvale Mavarčica s jugoistočne strane mjesta, koja je nazvana prema prastaroj crkvi Sv. Mavra koja se u njoj nalazi.